Fizička nemaština u književnosti rijetko kada predstavlja samo opis praznog stomaka. U romanima Glad Knuta Hamsuna i Dijamantski trg Merse Rudurede, puka oskudica prestaje da bude samo biološka činjenica, ona postaje glavna pokretačka sila priče i mehanizam kroz koji se testiraju same granice ljudskog razuma, dostojanstva i identiteta. Iako oba autora postavljaju svoje junake na sam rub opstanka, priroda i porijeklo njihove gladi otkrivaju duboke razlike u sudbinama likova.
GLAD U ROMANU GLAD
U Hamsunovom romanu, glad ne nastaje kao posljedica ratne katastrofe ili opšteg društvenog kolapsa. Njegov bezimeni junak, mladi pisac, strada u gradu u kom hrane ima na svakom koraku. Njegova oskudica je autogenerisana, izolovana i duboko uslovljena teškim, gotovo bolesnim ponosom. Intelektualna i fizička iscrpljenost dovode njegovu svijest do stanja preosjetljivosti, gurajući ga u paranoične fikcije i napade bezrazložnog bijesa. Već u uvodnim poglavljima, junak razvija mržnju prema prolazniku-bogalju, doživljavajući ga kao „velikog razgeganog insekta… koji je hteo da zavlada trotoarom samo za sebe“ (Hamsun, 2022: 11).
Međutim, Hamsunov ključni doprinos modernizmu leži u načinu na koji ova glad rađa specifičan psihološki apsurd. Junak iznenada zalaže sopstveni prsluk da bi novac poklonio istom onom prosjaku prema kom osjeća odbojnost, da bi ga odmah zatim napao tvrdnjom: „Prijatelju, vi imate jako lošu naviku da buljite u kolena čoveka koji vam je dao novac“ (Hamsun, 2022: 13). Kada prosjak pokuša da vrati novac, junak izmišlja lažni dug samo da ne bi ispao slab ili milostiv.
Podjednako je ilustrativna i epizoda sa nepošteno stečenim novcem: nakon što greškom dobije pet kruna i halapljivo ih pojede u gostionici „poput životinje“ (Hamsun, 2022: 110), javlja se nepodnošljiva krivica. Nazivajući sebe „odvratnim čudovištem“, on sav preostali novac predaje prvoj prodavačici kolača kako bi sprao sramotu: “Kako je lepo kad je čovjek opet pošten! Moji prazni džepovi nisu me više tištali, bilo mi je prijatno što sam opet čist… Otarasio sam se tog novca! … Opijen i nervozan, išao sam ulicom i vaskrsavao” (Hamsun, 2022: 120). Kroz ove postupke jasno se vidi da je Hamsunova glad modernistički eksperiment u kom pojedinac svjesno žrtvuje tijelo radi očuvanja privida sopstvene autonomije.
KOLEKTIVNA TRAUMA I MAJČINSKI OČAJ U RUDUREDINOM DIJAMANTSKOM TRGU
Za razliku od Hamsunovog filozofskog i intimnog eksperimenta u kom strada samo pojedinac, Merse Rudureda u Dijamantskom trgu motive nemaštine postavlja u sasvim drugačiji okvir. Natalijina glad nije proizvod ličnog izbora, estetskog prkosa ili umjetničkog hira, ona je direktna posljedica Španskog građanskog rata i društvenog sloma u Barseloni. Njena patnja gubi svaku vezu sa intelektualnim i postaje ogoljena somatska trauma.
Najvažniji prelomni momenat i suštinska razlika između ova dva romana leži u teretu odgovornosti prema Drugom. Dok je Hamsunov pisac samotnjak, Natalijina nemaština je neraskidivo vezana za njenu djecu, Antonija i Ritu. Gledajući ih kako fizički propadaju, njen očaj ne rađa umjetnički tekst ili intelektualni prkos, već tragični plan o usmrćivanju djece i samoubistvu: „Treba samo da kupim kiselinu. Dok budu spavala, prvo ću jednom, a zatim drugom, staviti levak u usta i usuti kiselinu, a posle ću sebi, pa ćemo tako sve završiti, i svi će biti srećni, jer nikome ništa nažao nismo učinili, a niko nas lepo nije ni voleo“ (Rudureda, 2021: 131).
Tragični apsurd kod Rudurede dostiže vrhunac kada ovaj plan propada iz najbanalnijeg razloga, Natalija nema ni pet santima da kupi kiselinu kojom bi prekinula njihovu patnju. Dok hoda razorenom Barselonom među ljudima koji izgledaju „kao nakon duge bolesti“, ona ne zapada u napade ponosa poput Hamsunovog junaka, već utanja u potpunu disocijaciju i tišinu.
BIOGRAFSKA UTEMELJENOST KAO IZVOR AUTENTIČNOSTI
Konačna snaga i uvjerljivost oba romana leži u njihovim dubokim autobiografskim korijenima. Ni Hamsun ni Rudureda nisu pisali o oskudici iz udobne udaljenosti. Hamsun je u mladosti u Hristijaniji doživio dane beskućništva, pretačući sopstvenu borbu za umjetnički ponos u lik bezimenog pisca. S druge strane, Merse Rudureda je proživjela strahote egzila i nemaštine tokom i nakon rata, unoseći u lik Natalije autentičnu traumu ženskog i majčinskog stradanja.
Upravo zbog te proživljene autentičnosti, oba romana stoje kao ravnopravni giganti moderne književnosti. Hamsun nam daje fascinantnu studiju o tome kako glad razara i istovremeno uzdiže individualnu svijest i ponos pojedinca, dok nam Rudureda ostavlja potresno svjedočanstvo o tome kako nemaština slama kolektiv i najčistiju ljudsku emociju – majčinstvo.
U konačnom zbiru, oba djela nas dovode do istog suštinskog pitanja o granicama ljudskosti: šta od čovjekovog identiteta preostaje kada se on zatvori u lavirint sopstvene psihe, a šta kada ga kolektivna nesreća primora da se odrekne svega ljudskog radi golog opstanka?
I ZA KRAJ: Da, da, da, oba romana su VELIKA preporuka od Bukvarijuma!
Čitoljubno,
Jovana Arsenović
Izvor:
Hamsun, K. (2022). Glad. Beograd: Lom.
Rudureda, M. (2021). Dijamantski trg. Beograd: Kontrast.
Odgovori